Naša sjećanja na mladost mogu izblijediti, a redovi zapisani između korica možda postanu jedina službena verzija događaja. Možda stranice postanu žute ili poderane, korice nagrižene kišom, uljem i vremenom. I takve, istrošene, mogu nas podsjećati na ljude koji smo bili, i na one koji smo postali.Možda na nebu zaista nikada ne zavlada tišina jer čak ni zvijezde, koliko god da ih ima, ne mogu progutati sve trenutke ljudi.Zvijezde koje žude za novim trenucima.Zvijezde koje su znatiželjne.Zvijezde koje vole priče.I ona jedna koja je ispisala Benjaminovu. Njegova priča sada je i vaša. Nosite je sa sobom. Prepričajte je ili prešutite. Zapamtite ili zaboravite. Izmijenite ili proširite. Sada je u vašim rukama i postavlja pitanje "Kidaju li se lako niti koje kroje ljubav?".
