"Mi se ne grlimo" posljednji je dio trilogije autoričine stvarnosne proze, najmanje utemeljen na iskustvu njezine obitelji, ali ipak naslonjen na njega. Upoznajemo četiri različita i autentična pripovjedna glasa, tri zanimljive žene i jednu djevojčicu, u nekoliko koncentriranih dana ranog ljeta. Tu je prvenstveno majka obitelji Lala, koja se priprema za proslavu svog šezdesetog rođendana. Za tu priliku iu većeg grada u manji, u kojem Lala živi, stižu njezina otuđena starija kći Mara i unuka, dvanaestogodišnja Eli. Lala život i kuću dijeli s Nikom, mlađom kćeri, obilježenom neimenovanom, ali sveprisutnom bolešću. U tih nekoliko dana prije velike proslave ruše se sve brane. Događa se zaokret. Riječi napokon izlaze van. Zapravo, tamo gdje im je i mjesto.